Porijeklo rijeci

Riječ demokracija dolazi iz grčke riječi δημοκρατíα, koja pak dolazi od δημος, što znači "narod", i κρατειν, što znači "vladati", te sufiksa íα. Dakle, doslovno "vladavina naroda".

Znacenje i definicija u praksi

Razvitak demokracije

Pojam 'demokracija'—ili, točnije, izvorna (starogrčka) varijanta te riječi —skovan je u staroj Ateni u 5. stoljeću prije Krista. Atenska se država općenito smatra prvim primjerom sustava koji odgovara nekim današnjim predodžbama o demokratskoj vlasti. Ipak, mnogi ne smatraju staru Atenu demokracijom, s obzirom da je samo mali dio pučanstva smio glasovati, dok žene, robovi i stranci nisu imali to pravo. Samo je oko 16% ukupnog stanovništva imao pravo glasa. Glasovanjem su se u staroj Ateni donosile odluke izravno, umjesto da se biraju zastupnici kao u današnjoj demokraciji.

S vremenom se značenje 'demokracije' promijenilo, a suvremena se definicija jako mijenjala od 18. stoljeća, otkad su se uvodili razni "demokratski" sustavi u mnogim državama.

Suvremena demokracija temelji se prije svega na sudjelovanju građana (demosa) u izborima za predstavnike u predstavničkim tijelima (parlament, skupština, razna vijeća) i za dužnosnike koji se mogu neposredno birati. Zato se govori o predstavničkoj demokraciji.

Izabrani predstavnici u suvremenim demokracijama nemaju imperativni mandat, tj. nisu obavezni za svaku odluku, u čijem donošenju sudjeluju, tražiti mišljenje svoje izborne "baze" i glasovati onako, kako im oni odrede. Ako pak predstavnici imaju imperativni mandat, obično se nazivaju delegatima (iako nema potpune jedinstvenosti u korištenju terminoogije). U doba SFRJ, sustav socijalističkog samoupravljanja uključivao je vrlo složeni delegatski sustav. Praksa je pokazala nedostatke tog sustava.

Ukoliko svi građani (odnosno svi članovi neke organizacije itsl.) direktno sudjeluju u donošenju odluka, govorimo o direktnoj demokraciji. Osnovno sredstvo direktne demokracije, koje se u mnogim svremenim demokracijama u manjoj ili većoj mjeri primjenjuje, jest referendum. Na direktnoj demokraciji osobito inzistira anarhizam.

Sustav u kojem su ustanove predstavničke demokracije u znatnoj mjeri proširene ustanovama direktne demokracije (ali obje i dalje postoje) naziva se participativna demokracija.

Izbori mogu biti puki obred

Postojanje izbora za tijela odlučivanja, pa i općeg biračkog brava, samo po sebi nije dovoljan uvjet da bismo neki politički režim nazvali demokratskim u suvremenom smislu riječi.

Izbore su često zlorabili autoritativni režimi ili diktature da ostave lažan dojam demokracije. Takve su bile tzv. narodna demokracijasocijalistička demokracija), sustav koji još uvijek postoji u Kini, Južnoj Koreji i još nekoliko zemaja. Ograničenje "narodna" ili "socijalistička" koristilo se u komunističkim režimima da bi se opravdalo odbacivanje bitnih elemenata tzv. "buržuaske demokracije" (liberalne demokracije): sloboda govora, sloboda organiziranja političkih stranaka i drugih vrsta organizacija, sloboda kandidiranja itd. (također se koristio termin

Za to postoji više metoda:

• ograničenje profila kandidata
• ograničenje stvarne vlasti koju smiju imati izabrani zastupnici ili politike koju smiju voditi dok su na vlasti
• glasovanje koje zapravo nije slobodno ni pošteno (npr. kroz zastrašivanje onih koji žele glasovati za određene kandidate)
• ili, najizravnije, krivotvorenje rezultata izbora

Neki povijesni primjeri iz svijeta su SSSR pod komunističkom partijom prije njegova raspada 1991, Irak pod Sadamom Huseinom i Filipini pod Marcosom.

U današnjem Iranu postoji sustav ograničene demokracije, sa velikom ulogom teokracije. Vjerski vođe, okupljeni u Vijeću čuvara revolucije imaju pravo odbiti pravo kandidiranja kandidatima koje smatraju nepodobnima, pravo stavljanja veta na odluke parlamenta itd.

Sjucaj komunisticke Jugoslavije

Kao izraziti primjer formalno demokratskih izbora, koji postaju puka farsa, mogu se navesti izbori za Ustavotvornu skupštinu Jugoslavije neposredno nakon 2. svjetskog rata. 1945. godine. Nasuprot komunističkoj listi tzv. Narodnog fronta postojala je samo jedna oporbena lista (tzv. "ćorava kutija"). Oporbeni kandidati nisu imali ozbiljne šanse za izbornu kampanju. Komunisti su držali sve poluge vlasti i provodili teror. Glasovalo se ubacivanjem kuglice u jednu od dvije ponuđene kutije, pred pogledom naoružanih komunističkih predstavnika, pri čemu se čuo jasan zvuk po kojem se znalo u koju je kutiju kuglica ispuštena. Kao rezultat, komunisti su dobili više od 90 posto glasova. Svi izabrani nekomunistički kandidati eliminirani su do 1948.

Kasnije u SFRJ, izbori su se (u okviru delegati#delegatskog sustava redovno provodili svake četiri godine, uz poštovanje općeg prava glasa (žene su recimo dobile pravo glasa 1945), ali uz brojna ograničenja kakva su gore spomenuta.

Kandidatura nije bila slobodna,jer su o kandidatima odlučivale komisije u okviru Socijalističkog saveza radnog naroda.

U pravilu, bilo je toliko kandidata koliko i mandata koji se dodjeljuju (zatvorene liste koje su utvrđivale spomenute komisije), tako da su birači mogli samo, eventualno, sve prekrižiti i tako učiniti listić nevažećim.

Nije bilo slobode organiziranja političkih stranaka ni drugih orgazacija (udruga) potencialno političkog značaja.

Nije, naravno, bilo legalnih mogućnosti za provođenje izborne kampanje u medijima, čak i kada bi za neki mandat bilo više kandidata.

Uz predstavnička tijela, za koja su biračko pravo imali svi građani (ili svi zaposleni, kada je riječ o tzv.vijećima udružengo rada, ustavno osiguranu vodeću ulogu u političkom sustavu imao je Savez komunista. U praksi je naravno bilo vrlo rijetko da neki izabrani delegat ne bude član SK.

Slobodni izbori u HR 1990

Izbori u Hrvatskoj u travnju i svibnju 1990. provedeni su u uobičajenom terminu, četiri godine nakon prethodnih izbora. Birali su se delegati u vijećima općina, društveno-političkim vijećima i vijećima udruženog rada u općinama i u republici.

Međutim, na osnovu odluke Kongresa SKH u prosincu 1989, početkom 1990. donesene su zakonske promjene koje su omogućile slobodu kandidiranja (svi kandidati morali su prikupiti određeni broj potpisa podrške), slobodu organiziranja (legalizirane su tzv. alternativne političke organizacije osnovane, vaninstitucionalno, tijekom 1980, iz kojih potiču mnoge današnje političke stranke) i mogućnost da se vodi poštena izborna kampanja.

Izbori su nakon tih promjena, po općoj suglanosti, bili u visokoj mjeri slobodni i pošteni. Nakon donošenja novog hrvatskog Ustava (u prosincu 1990) i osamostaljenja Hrvatske (u listopadu 1991) donesene su daljnje zakonske promjene kojima su uklonjeni svi elementi staroga sustava, pa su izbori 1992. vođeni u okviru novog sustava predstavničke demokracije.i]

Libelarna demokracija

Kako se obično koristi, riječ demokracija često znači isto što i liberalna demokracija. Dok je sama demokracija sustav vladavine koji definiraju i legitimiraju izbori, liberalna demokracija može uključivati ustavni liberalizam, gdje se određena kulturno subjektivna prava pojedinaca štite od pukog glasa većine; s druge strane, u neliberalnim demokracijama takva ograničenja ne postoje. Ovo su neke osobine mnogih liberalnih demokracija:

• Ustav koji ograničava moć vlade i štiti mnoga građanska prava
• Opće pravo glasa, koje svim građanima jamči pravo glasa bez obzira na rasu, spol ili imovinsko stanje
• Sloboda govora
• Sloboda tiska i pristup nedržavnim izvorima informacija
• Sloboda okupljanja
• Više stranaka
• Jednakost pred zakonom i pravo na suđenje prema zakonu
• Pravo na privatno vlasništvo i privatnost
• Obrazovanje koje građane upućuje u njihova prava i građanske obveze
• Široko i duboko utemeljeno građansko društvo
• Neovisno sudstvo
• Sustav međusobnog nadzora među granama vlasti

Ova definicija obično ima neke ograde. Odluke koje se donose putem izbora ne donose svi građani nego samo oni koji žele sudjelovati glasovanjem. Osim toga, pravo glasa obično nemaju svi građani. Većina demokratskih zemalja daje pravo glasa onima koji su stariji od određene dobi, obično iznad 18. godine. Neke zemlje imaju i druge kategorije ljudi koji ne smiju glasovati (npr. zatvorenici ili bivši zatvorenici).

Ponekad je sustav vlasti liberalna demokracija, ali formalno se zove drugačije: na primjer, Kanada je kraljevstvo, ali zapravo zemljom vlada demokratski izabran parlament.

Neki ukratko definiraju demokraciju kao "vladavina većine uz prava manjine."

Socijalisticka demokracija

Anarhizam i komunizam (kao posljednji stupanj društvenog razvitka prema teoriji marksizma) jesu politička učenja koja teoretski koriste jednu vrstu izravne demokracije, a država postoji samo kao narod.

Međutim, sve države u kojima je vladala komunistička partija postale su diktature i ostale takve dokle god je partija ostala na vlasti. Neki socijalistički teoretičari, kao što je Tony Cliff, tvrde da se to dogodilo zato što zemlje u kojima je komunistička partija došla na vlast nisu imale dovoljno visoku razinu proizvodnih snaga da izdrže socijalizam.

Kultura demokracije

U zemljama koje nemaju jaku tradiciju demokratske vladavine većine, uvođenje slobodnih izbora rijetko je dovoljno da se ostvari prijelaz s diktature u demokraciju, sve dok se ne ostvari i šira promjena političke kulture i postupna izgradnja ustanova demokratske vlasti. Ima raznih primjera, kao što su Francuska u doba revolucije ili današnja Uganda i Iran, gdje zemlje mogu održati demokraciju samo u ograničenom obliku dok se ne dogode šire kulturne promjene koje omogućuju stvarnu vladavinu većine.

Jedan od ključnih vidova kulture demokracije jest suradnja opozicije. Taj je kulturni prijelaz posebno teško ostvariti u zemljama gdje je uobičajeno da se vlast mijenja nasilnim putem. U biti, suradnja opozicije znači da se u demokraciji različite strane zalažu za iste osnovne demokratske vrijednosti. Iako se politički suparnici ne slažu, trebaju prihvaćati jedan drugoga i biti svjesni legitimne i važne uloge koju igraju protivnici. Temeljna pravila društva moraju poticati snošljivost i uljudnost u javnim raspravama. U takvom društvu gubitnici prihvaćaju odluku glasača na izborima i mirno prenose vlast. Gubitnici su sigurni da neće izgubiti život ni slobodu, nego da će i dalje sudjelovati u javnom životu. Opozicija ne mora odobravati politiku vlade, ali mora poštivati temeljnu legitimnost države i samog demokratskog procesa.

Proporcionalni i vecinsk sustav

Neki izborni sustavi, kao što su razni oblici proporcionalnih sustava, nastoje osigurati da sve političke skupine (kao i manjinske skupine koje glasuju za male stranke) budu "pošteno" zastupljene u zakonodavnim tijelima države, u skladu s udjelom ukupnih glasova, a ne udjelom izbornih jedinica gdje mogu dobiti regionalnu većinu (većinski sustav izbora).

Pitanje odnosa između proporcionalnog i većinskog sustava nije samo teoretsko, s obzirom da su oba oblika izbornog sustava raširena u svijetu, a svaki stvara vrlo različitu vrstu vlasti. Jedan od glavnih prijepora je pitanje hoćete li imati nekoga tko izravno zastupa vaše malo područje u vašoj državi, ili će se vaš glas brojiti zajedno sa svima ostalima, bez obzira gdje živite u državi. Neke zemlje, kao što su Njemačka i Novi Zeland, nastoje imati i većinski i proporcionalni sustav, kako bi imale koristi od oba.

Bitno je da Cici u prvoj postavi igraju njegov sincic kranjcar i prso koji svaku priliku upropaste.

Proslu utakmicu sam cijelo vrijeme pratio Niku Kranjcara. Vecinu utakmice stajao je na centru, tu i tamo potrci, nije nista bolju izvedbu pokazao ni ovaj put.

Svi HR reprezentativci su neozbiljni, boli ih ona stvar za uspjeh HR. Samo gledaju kako ce u sto kracem roku dobiti vise love.

Njemački su znanstvenici utvrdili da majmuni imaju sposobnost planiranja i razmišljanja o budućnosti, te da je ona razvijena još prije 14 milijuna godina, u doba zajedničkih predaka ljudi i majmuna.

Sposobnost promišljanja budućnosti kod ljudi je vrlo razvijena, a neki je čak smatraju ekskluzivnom privilegijom ljudske vrste. Čovjek može raditi vrlo detaljne i dobro pripremljene planove za daleku budućnost, ne samo svoju već i budućih generacija.

Naravno, briga za budućnost (izgradnja gnijezda, spremanje hrane i sl.) raširena je i među nižim vrstama životinja. Međutim, uglavnom ne postoje dokazi da se kod njih radi o promišljenom dugoročnom planiranju.

Stoga su Nicholas Mulcahy i Josep Call sa Instituta za evolucijsku antropologiju Max Planck u Leipzigu proveli istraživanje među bonobo čimpanzama i orangutanima, kako bi utvrdili imaju li oni sposobnost planiranja.

Prema izvješću predstavljenom u časopisu Science, tim je uvježbao pet bonoboa i pet orangutana da uz pomoć oruđa iz mehaničkih naprava izvuku voće. Potom je spriječio pristup majmuna napravama, ali im je ponudio razne vrste oruđa, kako ono korisno, tako i ono neupotrebljivo za rješavanje zadataka i dozvolio im da ga zadrže za kasnije. Majmuni su proveli oko sat vremena u 'čekaonici', a zatim su ponovno pušteni u prostoriju s 'automatom za voće'. Oni majmuni koji su sačuvali i sa sobom ponijeli odgovarajuće oruđe mogli su ga opet upotrijebiti za rješavanje zadatka.

Obje skupine majmuna opremile su se pravim oruđem u znatno većem postotku od slučajnog (što je statistički 50 posto). Ženka orangutana po imenu Dokana pokazala je osobitu sposobnost planiranja – od 16 pokušaja uspjela je u 15. Čak i nakon što je vrijeme čekanja produženo na cijelu noć, odnosno na 14 sati, tijekom kojeg su majmuni i spavali, Dokana je još uvijek bila uspješna u više od 50 posto pokušaja. Bonobo po imenu Kuno bio je još uspješniji u dugoročnim zadacima – riješio ih je osam od ukupno 12.

"Pokazali smo da majmuni mogu odabrati oruđe, odnijeti ga sa sobom na neko drugo mjesto, zadržati ga najmanje sat vremena i potom se varatiti s njim kako bi riješili problem", objasnio je dr. Josep Call. "Ranija su istraživanja potvrdila da čimpanze i druge životinje mogu prenositi oruđe kako bi rješavali probleme, čak će otići i napraviti oruđe, te se vratiti s njim kako bi riješili zadatak. Međutim, u ovoj studiji mi smo ispitali slučajeve u kojima nose i čuvaju oruđe od kojeg neko vrijeme nemaju nikakve koristi. Oni moraju predvidjeti da bi im oruđe moglo zatrebati u budućnosti kako bi riješili problem".

U nastojanju da dokažu da majmuni uistinu mogu planirati i eliminiraju mogućnost da se radi o jednostavnom povezivanju oruđa s voćem znanstvenici su smislili još dva testa. U prvom su im postavili slične zadaće, međutim, nagrada je bio običan sok. Tako su izbjegli mogućnost da su majmuni ponijeli pravo oruđe samo zato što su bili gladni. No i ovaj put su majmuni bili uspješni.

Konačno su nekim majmunima dali mogućnost da odaberu i sačuvaju oruđe, ali im uopće nisu omogućili pristup aparatu. Ako su ipak sa sobom donijeli pravo oruđe majmuni su i u ovom slučaju nagrađeni. Međutim, u ovom slučaju većina to nije učinila pokazavši da ne postoji jednostavna veza između odabira i čuvanja oruđa i zadatka, odnosno nagrade.

Ljudi i bonoboi razdvojili su se na evolucijskom putu prije pet do sedam milijuna godina, a orangutani prije 14 milijuna. Zaključak ove studije je da je sposobnost planiranja i promišljanja budućnosti bila razvijena kod zajedničkih predaka ljudi i majmuna još prije više od 14 milijuna godina.

po toj logici bi majmuni trebali biti pametni ko ljudi, ali nisu, tako da tu nešto ne štima s pretpotopnom Darwinovom TEORIJOM evolucije… postoje znanstvenici (koje mainstream darwinisti pokušavaju ušutkati) što imaju dokaze da ljudi nisu nastali od majmuna već da žive milijunima godina zajedno s njima… knjiga se zove Zabranjena Arheologija – Forbidden Archeology: The Hidden History of the Human Race by Michael A. Cremo and Richard L. Thompson (quickly became a best selling underground classic, with over 200,000 copies sold and translations in more than 13 languages. This massive work spawned waves of resistance and wonder amongst the scientific community, with over 900 pages of well-documented evidence suggesting that modern man did not evolve from ape man, but instead has co-existed with apes for millions of years!)">

UVOD 

U aprilu 2005. Semir Osmanagić, istraživač bosanskog porijekla koji živi u SAD, je posjetio visočki Zavičajni muzej. Dok je prof. Senad Hodović pomenutom istraživaču objašnjavao sve o srednjovjekovnoj Bosni i kamenim ostacima srednjovjekovnog grada Visoki na Visočici, te kako se sa Visočice vide tri kraljevska stolna mjesta, pomenuo je kako Visočica ima piramidalni oblik, što je rijedak fenomen.

Tu nastaje zainteresovanost Semira Osmanagića. Osmanagić, koji je inače istraživač, je obišao brojne lokalitete gdje se nalaze, prema njegovim riječima, slične piramide kao na Visočici, te na druga dva obližnja brda – manje piramide (detaljnije Bosanska Piramida Sunca). Tada dobija ovlaštenja da vrši sondažna bušenja, te uočava mnogobrojne anomalije koje upućuju da se ispod brda Visočica, tj. njenog gornjeg dijela, nalazi piramida.

Istrazivanje

Semir Osmanagić je nastavio daljna istraživanja vršeći satelitske i aeralne snimke. Pomoću geodetskih mapa utvrdio da brdo Visočica ima piramidalan oblik te da su njene četiri strane okrenute prema stranama svijeta (istok, zapad, sjever, jug) kako su inače izgrađene sve piramide. Starost piramide nije utvrđena iako se procjenjuje da je stara oko 7000 godina.

U oktobru nastavlja istraživanja, te se vrše manja iskopavanja na vrhu i podnožju piramide pa tako i tu nalazi nove dokaze u obliku kamenih blokova, stepenica itd. Kraj oktobra je ujedno bio i kraj istraživanja za 2005. godinu, a Semir Osmanagić je već dobio ovlaštenja da nastavi svoja istraživanja koja će početi aprila 2006 godine.

Satelitskim snimcima je pronađena i treća navodna piramida, piramida Bosanskog Zmaja. Korišteno je više satelitskih izvora visoke rezolucije (NASA LANDSAT-7, Radarsat, Hyperion i Orbview/IKONOS/Quickbird). Pred sami kraj 2005. godine, 27. decembra, osnovana je fondacija Arheološki park: Bosanska piramida Sunca koju čine predsjednik Semir Osmanagić, i ostali priznati naučnici širom svijeta kao i u Bosni i Hercegovini, dok je koordinator za organizaciju i logistiku profesor Senad Hodović. Početkom januara, naučnik dr. Amer Smailbegović, član Fondacije Arheološki park: Bosanska piramida Sunca, analizirao je rezultate termalne inercije, i na osnovu njih zaključio da brda Visočica (Bosanska piramida Sunca), Plješevica (Bosanska piramida Mjeseca) i još dva uzvišenja predstavljaju anomalije. Prema njegovim rječima ova uzvišenja se hlade brže okoline zbog toga što su prisutni materijali manje gustoće, veće porotnosti, te unutrašnje šupljine i prolazi, što utiče na gubitak topline koji je normalan za vještačke strukture. 

Preliminarni rezultati

Prva istraživanja su vršena u tunelu koji se nalazi nedaleko od Visočice, na Ravnama, a gdje su pronađeni obrađeni blokovi pješčara teški do 5 tona za koje se pretpostavlja da su obrađeni ljudskom rukom. Ispitivanjem je utvrđen je procenat kisika od 20,9 što potvrđuje tezu o ventilacijskim sistemima unutar tunela. U tunelima postoje raskršća pod uglom od 90 stepeni koja se podudaraju sa stranama svijeta: istok-zapad, sjever-jug.

Analizom geodetskog zavoda BiH zaključeno je da su dužine svih stranica po 364 m, te obrazuju jednakostranični trougao s po 60 stepeni na svakom uglu. Potvrđeno je da je sjeverna strana orijentirana prema kosmičkom sjeveru, odnosno postoji odstupanje od geografskog sjevera za 21'. U katastarskom uredu Općine Visoko je potvrđeno da geodetski vrhovi tri piramide (Piramida Sunca, Mjeseca i Bosanskog zmaja) čine jednakostranični trougao od po 60 stepeni, gdje nije bilo odstupanja ni za jednu minutu, a potvrđeno je pomoću satelitskim snimcima.

Na sjeveroistočnoj strani piramide Sunca su trećeg dana istraživanja (17. april 2006.) pronađeni očuvani obrađeni kameni blokovi breče što je najozbiljniji dokaz postojanja Bosanske piramide Sunca. Istraga je na Visočici je tek počela, dok se istraživanja na ostale dvije, navodne, piramide tek očekuje.

Antiteza i suzdržanost

Mnogi lokalni i strani naučnici su izrazili suzdržanost u vezi postojanja piramide na Visočici. Pokrenuta je i Peticija pod nazivom 'Zaustavimo Osmanagicha Sada!' Mnogi navode da ne postoje historijske činjenice po kojima bi se moglo tvrditi da u Visokom postoji piramida dok drugi opet osuđuju bilo kakve radove na Visočici koja je nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine, te smatraju bilo koju aktivnost na ovom mjestu rušenjem i štećenjem kulturnog dobra Bosne i Hercegovine. Većina je ipak oprezno suzdržana i mada se pretpostavlja da odobrava daljnja istraživanja – ne očekuju velike rezultate od istih.

Političke nauke proučavaju političko ponašanje i proučava način na kojima se moć stvara i primjenjiva unutar skupine i kako se nečija volja prenosi na ostale članove neke grupe.

Politika pretpostavlja početnu raznovrsnost stajališta, pa je pomirenje razlika među uključenim stranama takođe jedan od njenih ciljeva. To se postiže predlaganjem rješenja koje se smatra racionalnim i ispravnim. Druge članove zajednice potrebno je pridobiti za tu opciju, što se postiže raspravom i uvjeravanjem. Stoga je komunikacija iznimno važna za politiku, a u sebi sadrži i borbu za poborništvom.

Donešena odluka, iako teži zajedničkom dobru, može zadirati u suprotne interese nekih pripadnika određene grupacije, što otvara mogućnost da je oni ne slijede. U tom slučaju upotreba fizičke sile može jamčiti da će odluku poslušati i oni kojima ne odgovara! Takva upotreba sile je politička samo ako je većina pripadnika smatra opravdanom i svrhovitom za dobrobit skupine. Radikalna suprotnost nasilnom rješavanju jest dogovor pripadnika skupine, konsenzus. Nedostaci takvog načina su: dugotrajnost procedure, pogotovo u velikim zajednicama i ponovna primjena sile nad onima koji ne prihvate konsenzus.

Tipični rezultati politike su društveni sukobi, ograničenost resursa, planiranje budućnosti, odnosi s drugim zajednicama.

Politologija je nauka o politici, koja proučava obilježja, organizaciju i funkcioniranje vlasti i vláda kao političkog fenomena, politički ustroj društva i društvenih organizacija te prirodu i funkcioniranje različitih političkih sistema i institucija.

Malo prije mi dosla neka zenska i pocela pricat o neom bozjem planu za zemlju.. i pocne meni ona ovako:

- "ti kao mlada osoba si sigurno svjestan da ima sve vise ratova…."
e posto sam ja krscanin i nenamjerava prelazit na nikoju drugu vjeru, sam sebi i u sebi reko… idem nju malo zbunit. i ljepo ja njoj:

- "pa nema bas tolko vise ratova… sam se vise prica" – ona malko zatecena… ide probat drugi pristup
- "al se mozemo slozit da ima sve vise razvoda i djece koja to trpe." – hmm ide na kartu suosjecanja
- "ma ne bih reko" – odgovaram ja – "i prije ih je bilo isto ko i danas samo se vise prica o tom. nije vise tabu tema" – malo iznenadjena nezna sta ce.
- "aha. mislis veca komunikacija.."
- "pa da. svijet ide naprijed… vise komunikacije vise se zna… i zato se cini tako.. kad zapravo nije" – ja ladan ko kamen a ona vec nervozna..sta ce sad… i fata se za zadnje slamke.
- "Sigurno znas kako je tesko nekom mladom poput tebe uspjet…nac posao i slicno" – ko zaklinac bas sam si nabavio poso preko ljeta i jos radim nest honorarno i dobro mi placa (informaticki projekti) tak da nisam cak moro ni lagat.
- "ne.. uopce. vec imam vrlo dobar poso. vrlo sam zadovoljan." – tu vidim vec vidi da je izgubila sve i automatski prelazi na zadnji napad, na njen razlog zasto je tu.

Daje mi neke paflete i pocne pricat o svjetkom miru i blagostanju. dala i sto je brze mogla otisla….
stvar rijesena….

stvarno su ponekad smjesni.

Japancima je, za razliku od nas prioritet sačuvati svoj i tuđi ugled. Važni su im običaji, i pažljivo ih njeguju.

Neka njihova pravila:

1. Kada ulazite u kuću, morate obuti papuče, te kada ulazite u zahod, morate obuti druge.
2. Tijekom jela morate mljackati i srkati. Ako jedete rižu, nikada u nju ne smijete zabiti štapiće. Piće si nikada ne smijete sami točiti – susjed za stolom to čini, a ukoliko želite da prestane, morate ostaviti nekoliko gutljaja u čaši.
3. Uvijek morate imati posjetnice. Sugovorniku predajete jednu tako da ju okrenete prema njemu, nagnete pod kutem od 5 stupnjeva i s obje ruke pružite. Također, tako i primate.
4. U javnim zahodima, žene moraju proći kroz muški dio.

Pravila preuzeta iz knjige «Čudesni svijet znanosti»

Vezano uz ovu temu..

U posljednjih nekoliko dana, na mnogim su se blogovima mogli vidjeti komentari bez ikakvog smisla. Npr. helo210465, ili citat iz Biblije (naravno, ne mislim da je to besmisleno, no zašto to???).

Što reći o osobama koje takve komentare ostavljaju? Ili nas žele naljutiti, ili povećati rejting (što sumnjam). Dakle, ostaje samo to da nas žele naljutiti. Ali tužno je što se pritom ne udostoje potpisati. Mislim, zar smo došli u doba kada se čovjek usudi raditi gluposti samo kada je anoniman? Stoga, dragi spameri, i oni koji su, kako tvrde, spavali s našim mamama (hm, i mi smo s vašim, ali se ne hvalimo), ajde se bar potpišite, da znamo s kime je to mama varala tatu.

1:Dobra tema za pisanje-sto je mozda i najbitnije…mnogi pisu takva sranja da bi se najradije usrao dok citam ,tako da vam i nebi ostavio komentar a ne da se vratim…ponovno…

2:Izgled bloga-znaci malo slika tu i tamo…ne puno..zatim …nemojte ni stavljati neke pijesme…ako vec toliko zelite…onda vec stavite ..da se po nekoj zelji gasi i pali..jel vecinu blogera zivcira sta ovaj drugi slusa…

3:Redovito pisanje postova..neki bi rekli sto vise to bolje-jel sto vise pisete to ljudi klikaju na to..a osim toga…pogledajte Takeaveja nmr.1 šupak izdaje do 5 ili 6 postova po danu..koji su kvalitete..kao trenerke na piji…

4:Komentari-sto ih vise ostavljate,neki ljudi ce vam vratit istim mijerom..ako vam vec netko neostavi komentar..sigurno ce doci posijetiti stranicu da vidi tko mu je ostavio taj kom…

5:Prijateljstva-osigurajte si neke prijatelje koji ce vam stalno dolazit i citati vas blog kao i vi njihov…

6:Box-primijetili ste sigurno na glavnoj stranici indexsa nesta dole u cošku desno sto jako podsijeca na chet e pa tamo odete malo i izreklamirajte se…napisite neku glupost…sta god da napisete vase ime je link do vase stranice…

7:Sreca-tu vam nemogu pomoci ili je imate ili nemate…I malo znanja …..nije lose…

To vam govorim sve ako bas tako jako zelite….doci na ljestvicu….ako sljedite ova pravila ja vam kazem….za tijedan dana ste medu njih 100 ako cak ne i prije….

Ali slusajte moj savijet pisite za dusu ne za TOP 100 jel ako pisete za TOP 100 dosadit ce vam….

PS.Imam jedan trik za varanje..ali vam ga nedam..jel ga ni ja sam nekoristim..nemojte biti kurva…idemo na pivo….